« Odgovori #2 : Rujna 27, 2007, 09:28:23 »
Razgovor sa BogomDakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" - reče Bog.
"Ako imaš vremena" - rekoh.
Bog se nasmješi..."Moje je vrijeme vječnost".
"Što si me htio pitati?"
"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovo biti djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac,potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti,zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive, niti u sadašnjosti, niti u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Bog me primi za ruku i na trenutak zavlada tišina.
Tada upitah:"Kao roditelj,koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"
Sa osmjehom, Bog odgovori;
"Da nauče:- Da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
- Da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.
- Kako se nije dobro upoređivati sa drugima ...
- Kako nije bogat onaj čovijek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
-Kako je dovoljno samo nekoliko sekundi,da se duboko povrijedi voljeno biće,
a potom su potrebne godine da se izliječi.
- Kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste, moraju i sami sebi opraštati.
- Da se novcem može kupiti sve, osim sreće, zdravlja i ljubavi.
- Da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
- Da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ...a ipak ih voli.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati."
Ljudi će zaboraviti što si rekao.
Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali, nikada neće zaboraviti, kakve si osjećaje u njima probudio.