« Odgovori #1 : Prosinca 01, 2007, 09:36:40 »
Kretanje stanovništva
Godine 1551. popisano je po prezimenima brinjsko stanovništvo. Tada su tamo zatečeni Altinici, Almanici, Bartolivoco, Blazani (2 kuće), Brajčići, Cvitanovići, Gričići, Jankovići, Karsunovići, Kladušanici, Kučinici, Lukckovivi, Lovrakovići, Martinici, Mesići, Milčići, Mudrovčići, Obrovčani, Ogulinci ( 2 kuće), Plavcici, Rudarici, Sabljaci, Šojići, Slunjani, Šimičevići, Šimunići, Tomašići, Vlašići (2 kuće), Zabarci, i pop Grur. Sudeći po prezimenima, te haramije bile su porijeklom s toga podrucje, od Dabra, Blagaja, Ogulina, Senja i bližih krajeva. Od tih rodova održali su se do danas jedino Blaženi i Mesići.
16. stoljeće jest i vrijeme stogodišnjeg hrvatskog-turskog ratovanja - koja vrijeme omeđuje poraz hrvatske vojske pod banom Emerikom Derencinom na Krbavskom polju (9.rujne 1493.g.) i hrvatska pobjeda pod Siskom (22.lipnja 1593.g.) čiji je bio ban Toma Bakac Erdödy. To je doba bilo označeno ne samo ratovanjem nego i velikim raseljavanjem hrvatskog življa iz ugroženih krajeva. Brojčano jaka migracijska struja kretala se, osim iz drugih krajeva i s područja današnje Like, uključujući tu i Brinjski kraj, u pravcu onodobne zapadne Ugarske današnjeg Gradišta, koje se od kraja Prvog svijetskog rata nalazi najvećim svojim dijelom i Australiji, manjim pak dijelom u Mađarskoj, kao i nešto malo prostore u jugoslaviji i Slovačkoj. Iz te seobene struje napućivali su Hrvate u jugoistočne predjele Mornacske danas Češke. Na tim prostorima, te u nekoć hrvatskim a danas ponijemčenim selama Donje Australije, na Moravskom polju (Machfeld), i u susjednim krajevima, susretala su se u prošlosti ili se pak susreću i danas prezimena nazočna i u Brinjskom kraju: Babić, Car, Dorčić, Fumić, Janković, Jelačić, Jelić; Matković, Marinici, Marković, Perković, Rajković, Petrinić, Perlic; Stefanc, Tomasić, Vlasić, Vičić, Vuković i dr, do ovih podataka u navednim zemljama došli smo vlastitim istraživanjima po brojnim još uvjek hrvatskim selima, kao i po onima koja su već odnarođena. S pravom pretpostavljamo da su ti Fumići , Rajkovići, Vičići i dr starinom Brinjaci jer i danas čuvaju svoju staru čakavštinu - izvorni govor Brinjskog kraja. Odseljavanja tamošnjeg stanovništva bilo je napose u druge krajeve Like, a nakon ukidanja Vojne krajine i u druge udaljenije hrvatske krajeve.
Na Brinjsko podrucče, i dalje prema Stjepanu Pavičiću, vlaški se živalj počeo doseljavati 1682.g. Njihovo je doseljavanje, kako smo vec naveli, uredila Primorska krajina, koja ih je svojom cestom i dopratila s turskog zemljišta. Novi su naseljenici napušetni zapadni i jugozapadni dio brinjskog polja, gdje ima dosta dobre zemlje. U toj seobi pristiglo ih je samo 13. obitelji, ali ih je nešto kasnije stiglo još 13. Medju njima bili su ovi rodovi: Banjeglavi, Bozanići, Bukvići, Djurci, Galovići, Gostovići, Hajduci, Kneževići, Kosovci, Lončari, Maljkovići, Maricici, Milasevici, Orlici, Orlovici, Platise, Protulipici, Rajacici, Rapajici, Skakavci, Smiljanici, Stamici, Susnjri, Vranesi i Vujici. Doseljavanja vlasko-pravoslavnog ziteljstva u Brinjski kraj bilo je i u kasnijemVremenskim razdobljima.
Nakon prestanka turske vlasti u Lipica koncem 17. st. učestala su naseljavanja Brinjskog kraja. Uz starinačke rodove Blazenina (u davnini doslo od Blagaja) , Mesića, Draženovića, Holjevaca; Pavlovića, Novačića, Sertića, Vukovića, Pernara (njihov stari zavičaj je selo Perna kod Topuskog) Murkovića, Rajkovića i dr. od kraja 17.st. nahode se u Brinju i okolici mnogi novi rodovi, od kojih se za jedan dio njih zna gdje im je bio stari zavičaj, za rijetke među njima i prazavičaj. Među rodove, čiji se stari zavičaj uglavnom samo nagađa, spadaju i stajnički Murkovići, kojima da bi to bila Hercegovina.
Već citirani Stjepan Pavičić bilježi staro porijeklo više rodova Brinjskog kraja kako slijedi; iz Senja su stigli Ugarkovići, Stojkovići i Rupčići - ovim posljednjim prazavičaj bio je Klis. Više rodova iz kraja oko Ledenica stigao je u Brinje i okolicu koncem 17.st. i kasnije. Među njima su se nalazilli Bunete, Butkovici, Jelačići, Kalanji, Komadine, Smolčići, Uremovići i Vidakovići. I Primorje je dalo Brinju dosta prinova u stanovništvu. Tako su iz kraja od Novoga pa do Kastva, pristigli u Brinje i susjedna sela Blečica, Brboti, Cari, Javori, Movrići, Parići, Svetići, Sarari, Toljani, Tominci, Trtnji, Tonasi i Zoričići. Prešavši planinu Kapelu, stari Gvozd, i neki su Ogulinci i Modrušani prispjeli u Brinjski kraj. Među te obitelji bilježe se Božičevići, Fumići, Galetići, Matešići, Markovići, Petrovići, Radenčići, Vranići i Vučići. Jaka je bila i Goranska migracijska struja od Broda i Gerova, koju su sačinjavali rodovi s prezimenima Borići, Brozinčević, Gerovac, Hobar, Levar, Lokmer, Mufić, Pavličić, Šebalj i Šprajc. Iz Otočca su pristigli Dasovići i Nikšići. Primorski bunjevci starinom su Biondići, Duići, Devčići, Prpići i Tičci. Za stanovit broj rodova Brinjskog kraja nije zabilježeno otkuda su došli. U odseljavanjima iz Brinja u Dabar i okolicu sudjelovali su Bičanići, Draženovići, Krznarići, Rajkovići, Šebalj i Vičići. Jedan broj Brinjaka naselio je Podalapac, Udbinu, Mušaluk i druga Lička naselja.
Izvor: Brinjski kraj prošlost i sadašnjost - Stjepan Krpan