« Odgovori #1 : Prosinca 01, 2007, 09:36:40 »
Kretanje stanovništva
Godine 1551. popisano je po prezimenima brinjsko stanovniÅ¡tvo. Tada su tamo zateÄeni Altinici, Almanici, Bartolivoco, Blazani (2 kuće), BrajÄići, Cvitanovići, GriÄići, Jankovići, Karsunovići, KladuÅ¡anici, KuÄinici, Lukckovivi, Lovrakovići, Martinici, Mesići, MilÄići, MudrovÄići, ObrovÄani, Ogulinci ( 2 kuće), Plavcici, Rudarici, Sabljaci, Å ojići, Slunjani, Å imiÄevići, Å imunići, TomaÅ¡ići, VlaÅ¡ići (2 kuće), Zabarci, i pop Grur. Sudeći po prezimenima, te haramije bile su porijeklom s toga podrucje, od Dabra, Blagaja, Ogulina, Senja i bližih krajeva. Od tih rodova održali su se do danas jedino Blaženi i Mesići.
16. stoljeće jest i vrijeme stogodiÅ¡njeg hrvatskog-turskog ratovanja - koja vrijeme omeÄ‘uje poraz hrvatske vojske pod banom Emerikom Derencinom na Krbavskom polju (9.rujne 1493.g.) i hrvatska pobjeda pod Siskom (22.lipnja 1593.g.) Äiji je bio ban Toma Bakac Erdödy. To je doba bilo oznaÄeno ne samo ratovanjem nego i velikim raseljavanjem hrvatskog življa iz ugroženih krajeva. BrojÄano jaka migracijska struja kretala se, osim iz drugih krajeva i s podruÄja danaÅ¡nje Like, ukljuÄujući tu i Brinjski kraj, u pravcu onodobne zapadne Ugarske danaÅ¡njeg GradiÅ¡ta, koje se od kraja Prvog svijetskog rata nalazi najvećim svojim dijelom i Australiji, manjim pak dijelom u MaÄ‘arskoj, kao i neÅ¡to malo prostore u jugoslaviji i SlovaÄkoj. Iz te seobene struje napućivali su Hrvate u jugoistoÄne predjele Mornacske danas ÄŒeÅ¡ke. Na tim prostorima, te u nekoć hrvatskim a danas ponijemÄenim selama Donje Australije, na Moravskom polju (Machfeld), i u susjednim krajevima, susretala su se u proÅ¡losti ili se pak susreću i danas prezimena nazoÄna i u Brinjskom kraju: Babić, Car, DorÄić, Fumić, Janković, JelaÄić, Jelić; Matković, Marinici, Marković, Perković, Rajković, Petrinić, Perlic; Stefanc, Tomasić, Vlasić, ViÄić, Vuković i dr, do ovih podataka u navednim zemljama doÅ¡li smo vlastitim istraživanjima po brojnim joÅ¡ uvjek hrvatskim selima, kao i po onima koja su već odnaroÄ‘ena. S pravom pretpostavljamo da su ti Fumići , Rajkovići, ViÄići i dr starinom Brinjaci jer i danas Äuvaju svoju staru ÄakavÅ¡tinu - izvorni govor Brinjskog kraja. Odseljavanja tamoÅ¡njeg stanovniÅ¡tva bilo je napose u druge krajeve Like, a nakon ukidanja Vojne krajine i u druge udaljenije hrvatske krajeve.
Na Brinjsko podrucÄe, i dalje prema Stjepanu PaviÄiću, vlaÅ¡ki se živalj poÄeo doseljavati 1682.g. Njihovo je doseljavanje, kako smo vec naveli, uredila Primorska krajina, koja ih je svojom cestom i dopratila s turskog zemljiÅ¡ta. Novi su naseljenici napuÅ¡etni zapadni i jugozapadni dio brinjskog polja, gdje ima dosta dobre zemlje. U toj seobi pristiglo ih je samo 13. obitelji, ali ih je neÅ¡to kasnije stiglo joÅ¡ 13. Medju njima bili su ovi rodovi: Banjeglavi, Bozanići, Bukvići, Djurci, Galovići, Gostovići, Hajduci, Kneževići, Kosovci, LonÄari, Maljkovići, Maricici, Milasevici, Orlici, Orlovici, Platise, Protulipici, Rajacici, Rapajici, Skakavci, Smiljanici, Stamici, Susnjri, Vranesi i Vujici. Doseljavanja vlasko-pravoslavnog ziteljstva u Brinjski kraj bilo je i u kasnijemVremenskim razdobljima.
Nakon prestanka turske vlasti u Lipica koncem 17. st. uÄestala su naseljavanja Brinjskog kraja. Uz starinaÄke rodove Blazenina (u davnini doslo od Blagaja) , Mesića, Draženovića, Holjevaca; Pavlovića, NovaÄića, Sertića, Vukovića, Pernara (njihov stari zaviÄaj je selo Perna kod Topuskog) Murkovića, Rajkovića i dr. od kraja 17.st. nahode se u Brinju i okolici mnogi novi rodovi, od kojih se za jedan dio njih zna gdje im je bio stari zaviÄaj, za rijetke meÄ‘u njima i prazaviÄaj. MeÄ‘u rodove, Äiji se stari zaviÄaj uglavnom samo nagaÄ‘a, spadaju i stajniÄki Murkovići, kojima da bi to bila Hercegovina.
Već citirani Stjepan PaviÄić bilježi staro porijeklo viÅ¡e rodova Brinjskog kraja kako slijedi; iz Senja su stigli Ugarkovići, Stojkovići i RupÄići - ovim posljednjim prazaviÄaj bio je Klis. ViÅ¡e rodova iz kraja oko Ledenica stigao je u Brinje i okolicu koncem 17.st. i kasnije. MeÄ‘u njima su se nalazilli Bunete, Butkovici, JelaÄići, Kalanji, Komadine, SmolÄići, Uremovići i Vidakovići. I Primorje je dalo Brinju dosta prinova u stanovniÅ¡tvu. Tako su iz kraja od Novoga pa do Kastva, pristigli u Brinje i susjedna sela BleÄica, Brboti, Cari, Javori, Movrići, Parići, Svetići, Sarari, Toljani, Tominci, Trtnji, Tonasi i ZoriÄići. PreÅ¡avÅ¡i planinu Kapelu, stari Gvozd, i neki su Ogulinci i ModruÅ¡ani prispjeli u Brinjski kraj. MeÄ‘u te obitelji bilježe se BožiÄevići, Fumići, Galetići, MateÅ¡ići, Markovići, Petrovići, RadenÄići, Vranići i VuÄići. Jaka je bila i Goranska migracijska struja od Broda i Gerova, koju su saÄinjavali rodovi s prezimenima Borići, BrozinÄević, Gerovac, Hobar, Levar, Lokmer, Mufić, PavliÄić, Å ebalj i Å prajc. Iz OtoÄca su pristigli Dasovići i NikÅ¡ići. Primorski bunjevci starinom su Biondići, Duići, DevÄići, Prpići i TiÄci. Za stanovit broj rodova Brinjskog kraja nije zabilježeno otkuda su doÅ¡li. U odseljavanjima iz Brinja u Dabar i okolicu sudjelovali su BiÄanići, Draženovići, Krznarići, Rajkovići, Å ebalj i ViÄići. Jedan broj Brinjaka naselio je Podalapac, Udbinu, MuÅ¡aluk i druga LiÄka naselja.
Izvor: Brinjski kraj prošlost i sadašnjost - Stjepan Krpan