Autor Tema: Rukavina  (Posjeta: 6005 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 943
  • Postova: 1096
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Rukavina
« : Listopad 11, 2008, 22:54:25 »
RUKAVINA

http://slike.nasa-lika.com/albums/Grbovi/rukavina_grb_1.jpg
Rukavina
http://slike.nasa-lika.com/albums/Grbovi/rukavina_grb_2.jpg
Rukavina

Klikni na sliku da se poveća

ŠTIT: Koso razdijeljen na plavo i crno polje; u plavom zlatna šesterokraka zvijezda, a u crnome, na zelenoj podlozi, stoji vojnik s razvijenom srebrnom zastavom u desnoj ruci na kojoj se nalazi crni orao raširenih krila.
NAKIT: Iznad  je kaciga s krunom iz koje raste zlatni lav sa srebmom sabljom u desnoj šapi.
PLAŠT: Zlatno - crni i zlatno - plavi.

Ovo je opis grba iz grbovnice general-bojnika Ivana Rukavine, s pridjevkom >>od Klanačkog polja<<.
Plemstvo i grb je Ivan Rukavina dobio od cara Franje Josipa I. zbog vojnih zasluga tijekom okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine

Grbovnica o dodjeli plemstva i grba izdana je u Beču, 8. kolovoza 1914. godine, a u kraljevsku knjigu plemstva upisan je 14. kolovoza 1914. godine.

Grbovnica je u obliku knjige, napisana na četiri lista papira napisana na mađarskom jeziku.

Obitelj Rukavina pripada bunjevčkom rodu. Godine 1644. spominju se Petar i Ilija Rukavina u Jesenicama kao izaslanici za pregovore s Mlečanima u vezi s preseljenjem stanovništva s turskoga područja.

Pregovori s Mlečanirna nisu uspjeli, ali su krajiške vlasti 1645. godine dopustile ovoj obitelji naseljenje u Sveti Juraj.

Doselili su se iz okolice Ražanca u Dalmaciji u Sveti Juraj i Volarice, a poslije se ovaj rod raširio u Gacku i ostale krajeve Like.

Godine 1653. Mlečani su nekoliko članova obitelji Rukavina preselili na Rab i Pag i oko Ražanca i Vinjerca. Na Rabu u mjestu Lopar živi obitelj Rukavina i danas.

Oko 1700. godine naselili su područje oko Brloga i Kompolje. Rukavine su bili iskusni časnici, koji su služili u vojnim posadama Like i Primorja.

Poznat je Jerko Rukavina, knez iz Svetog Jurja, koji se istakao u borbama protiv Turaka. Jerko Rukavina predvodio je iz Ražanca naseljavanje Karlobaga 1683. godine, a on i njegov sin imali su čak i kmetove od naseljenih Gorana sve do 1796. godine.

Iz Karlobaga su naseli Baške Oštarije, Brušane i Rizvanušu, a odatle i Smiljan te Lovinac i Borićevac

Matično područje Rukavinama bilo je u Volaricama i Svetom Jurju , pa su odatle naselili Pazarišta oko 1689. godine, Kompolje i Perušić oko 1690. godine.

Austrijski viteški stalež i austrijsko plemstvo s grbom dobio je 1880. godine od cara Franje Josipa I. carski i kraljevski kapetan, kotarski načelnik i upravitelj Otočca Josip Rukavina s pridjevkom  „Vezinovac“.

Uz dodjelu plemstva i grba dobio je i počasni pridjevak „von Vezinovac“. Grbovnica o dodjeli plemstva i grba nalazila se kod potomaka Josipa Rukavine u Otočcu.

Nekoliko članova obitelji Rukavina nosilo je počasni pridjevak „von Morgenstern“ i „von Vidovgrad“.

Matija Mateša Rukavina Bojnogradski  visoki časnik austrijske vojske došao je u Zadar s vojskom, nakon pada Venecije 1797. godine i pridonio padu Mletačke Republike. Kao austrijski časnik i hrvatski domoljub bio je pristaša sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom nakon propadanja Mletačke Republike. Ovakvo držanje generala Rukavine nije se sviđalo Bečkom dvoru koji mu oduzima građansku vlast u Dalmaciji, a ostavlja vojnu vlast nad ovim područjem. Bio je od 1789. do 1795. godine zapovjednik Ogulinske pukovnije.

Od 1795. godine promaknut je u čin general-majora, a 1796. godine je dobio odlikovanje Red Marije Terezije za vojničke zasluge .

Juraj Rukavina Vidovgradski, potkapetan Hrvatskog Kraljevstva, izrekao je pozdravni govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskome državnom saboru jos 1832. godine, dakle, uoči Hrvatskoga narodnog preporoda i na taj način pridonio afirmaciji hrvatskoga jezika, koji ce uskoro postati službeni jezik, umjesto latinskog jezika.
Juraj Rukavina Vidovgradski bio je od 1818. do 1829. godine zapovjednik Ogulinske pukovnije kada je i promaknut u čin general- bojnika.


LITERA TURA:
Bojničić, 1899., 161., T 16.
Sijepan Pavičić, 1962.,281.


Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.
Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

 


Back to top