Novi Postovi

 Str: 123 ... 10
1
Verin kutak / Odg: Pejzažne i ostale
« Zadnji post Vera Travnja 18, 2021, 20:27:53 »
JEŽ

Danas sam srela klupko

maleno, sivo i bode,

šeta se dvorištem mojim

malo dođe pa opet ode!

I na cestu je stiglo,

kočnice cvile, auto staje

prednost ježu da prođe

savjesni vozač daje.

Maleno klupko,

bodljikavo, sivo

u dvorištu mome

jež se skrivo!


Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights  reserved
2
Tražim... / Odg: Grgur Šimunović
« Zadnji post markogrgursimunovic Ožujka 16, 2021, 15:38:36 »
Hvala ♥️
3
Tražim... / Odg: Grgur Šimunović
« Zadnji post Draža Ožujka 12, 2021, 19:14:50 »
Marko mislim da bi trebao nekako prvo početi o potomcima,koliko vidim ima Vas dosta.
To bi ti bio dobar korak.
Pokušat ću s majkom jer je djevojačko Šimunović,udana  Nekić.
Rodom iz Hrmotina


Evo ja kontaktirala s mamom,a kako je ona mlađe godište slabo se i sječa.
Ali kaže da su to Grgini i Perini,oni jesu odselili u Slavoniju

Lp
4
Verin kutak / Odg: Posvećeni stihovi
« Zadnji post Vera Ožujka 07, 2021, 20:00:51 »

ZBOGOM TATA
Ne, ne shvaćam, nestvarno je
odlazak bez zbogom tata,
čujem zvono još ponekad
iza zatvorenih vrata.
Mislima mi još caruje
tvoja ruka suha, duga,
tvoje oči plavo blijede
iz kojih se vidi tuga.
Odavno sam znala
za t'e život nema smisla
svak' tvoj pogleda odav’o je
da te bolest-tuga stisla.
Ali ipak još ne shvaćam,
još te tražim, slušam zvuke
a i zvono mesingano
čeka dodir tvoje ruke!
02.03.2021.

(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights  reserved
5
Tražim... / Grgur Šimunović
« Zadnji post markogrgursimunovic Ožujka 01, 2021, 13:27:17 »
Dobar dan zovem se Marko Grgur Šimunović,zanima me kako bi mogao naci neke podatke o svojem pradjedu iz Hrmotina, zvao se Grgur Šimunović rođen oko 1880 g cirka ne znam tocnu godinu, njegova žena moja prabaka Kata Samaržija kazu da je povezana sa familijom Nekić, moj Pradjed Grgur je bio trgovac kazu da je volio puno popiti i potuči se  najčešće sa žandarima od cega je imao grbavu usnu tako je dobio nadimak Škrbina, bio je covijek visine 195 cm 110 kg, imao je 15 tero djece od cega je 13 prezivjelo... Za vrijeme drugog sv rata napušta Hrmotine i odlazi u Bijelovar to jest Grubišno polje.. Hvala za bilo kakvu informaciju Lp
6
Verin kutak / Odg: Pejzažne i ostale
« Zadnji post Vera Listopada 11, 2020, 17:57:45 »


JESENJA KIŠA

Došuljala se tiho,
posve neprimjetno,
oblila polja i kuće
umila ih nježno, čedno!

Listak na grani što osta
kao da plače sjetno,
sprema se na let s krajem
sa zemljom postat će jedno.

U lokvici vode karaj puta
žabice se brćkaju,
osvježene i okupane
na sve strane trćkaju.

Prva jesenja kiša
sjeta, veselje i ljepota
krase jesenji dan
slavi život života!!!

03.11.2019.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights  reserved
7
Verin kutak / Odg: Posvećeni stihovi
« Zadnji post Vera Rujna 30, 2020, 21:08:48 »
ZVONO

U sobici maloj
na noćnom ormaru
šuti, stoji čeka
tvoju ruku staru.

Od mesinga starog
izlizan od rada,
stoji čeka ruku
još se uvijek nada.

Ošo si, to ne zna
zvono mesingeno
zvonit više neće
jer na put si kreno!
29.09.2020.

(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights  reserved
8
Verin kutak / Odg: Posvećeni stihovi
« Zadnji post Vera Rujna 30, 2020, 21:01:56 »
TATA
Znaš li tata dragi
nisam više dijete
sad sam samo žena-baka
od glave do pete.
Nemam mame, tate
djetetom me zvaše
uskraćena ostah
od ljubavi vaše.
Do nedavna ti si
zvao me i čeko,
otišo si iznenada
pozdrav nisi reko.
Barem kad bi mogo
poruku poslati
jesi l sreo brata,
je l je s tobom mati?
Jesi l bolje mjesto
sa njima našao
željela bih znati
da mi nije žao.
I molim te tata
bar se u snu javi
pozdravit te želim
tako kada ne na javi!
29.09.2020.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights  reserved
9
Stihovi / XIII sonet iz sonetnog vijenca "Hrvatska zbilja"
« Zadnji post Drago Kverkus Svibnja 05, 2020, 20:41:52 »
Jednom će valjda biti bolje uz političare utovljene
samo jedu i piju na državni trošak, odnosno naš
svoje automobile, odijela, mobitele nanovo kupljene
jer svaka nova vlast želi imati nove stvari baš.

Za politiku i narod ih briga nije, oni provode
u život i djelo, ponašanje pijanog milijunaša
i u tome imaju sve apsolutno uzete slobode
a donijetim zakonima zgažena je sloboda naša.

Ovako čudno ni u Srednjem vijeku bilo nije
tu i tamo netko prosvjeduje, nešto tiho kaže
ta lažljiva politička elita, tad' mu se smije.

U tišini narod trpi, čini se kao ništa ih ne brine
zapetljali se političari u svoje muljaže
ne misle, da može iskočiti vrag iz narodne tišine.
10
Ličko Lešće / Događanja u župi Ličko Lešće 2018.
« Zadnji post Mile Prosinca 08, 2019, 17:37:35 »
Vijesti iz župe Blažene Djevice Marije od svete Krunice Ličko Lešće

Put Baščanske ploče

ila_rendered
Put Bascanske ploce.jpg

Današnje svoje hodočašće (tradicionalno) započinjemo radosnim klicanjem Majci Kristovoj i Majci našoj, pjesmom koju pjevamo cijeli ovaj mjesec Kraljici krunice, nastavljamo molitvom Krunice i završavamo litanijama sv. Josipu. Toliko nam je vremena i  bilo dostatno da stignemo do Senja, našeg prvog odmorišta, na početku puta. (A od čega smo se umorili!). Dan sunčan i topao, stvoren za druženje  kroz pjesmu, molitvu, smijeh, šalu i zahvalnost za ovo jedinstvo ispunjeno ljubavi prema Bogu i ljudima.
Cilj našeg današnjeg puta vodi u Bašku, točnije u Jurandvor u crkvu sv. Lucije, gdje je 1851. godine pronađena Baščanska ploča, najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Napisana oko 1100. godine oblom glagoljicom. Ima 13 redaka i 400 slova. Ploča je zapravo zapis o gradnji crkvice. Njezina povijesna važnost je u tome što se ovdje prvi put na hrvatskom jeziku navodi riječ „hrvatski“ uz ime hrvastkog vladara kralja Zvonimira. Kažu da je ploča „krsni list svih Hrvata“.
Crkvica sv. Lucije, romanička građevina, još uvijek je u funkciji a koristi se za misno slavlje na dan sv. Lucije. Uz crkvicu je i benediktinski samostan, pa sve izgleda kao arheološki park.
Tjerani znatiželjom krećemo brodićem prema otočiću Košljunu, oazi mira i tišine natopljenom duhovnošću, vjerom i kulturom. Franjevački samostan je duhovni centar gdje kroz godinu oko 800 ljudi sudjeluje u duhovnim programima. Poseban vid duhovnog djelovanja fratara je vođenje duhovnih vježbi u Duhovnom centru te vođenje duhovnih obnova u raznim župama i redovničkim zajednicama. Na Košljunu se održavaju i kulturne priredbe, koncerti i izložbe.  Mi smo ovdje imali sv. Misu i duhovnu okrjepu u crkvi sv. Marije Slavne (crkva Navještenja BDM).
 Već na ulazu u crkvu pažnju plijeni velika oltarska slika, koja prikazuje tri nebeska stanja: raj, čistilište i pakao. To je najveća sakralna slika na platnu u cijeloj Hrvatskoj. Nije klasična slika, a kuriozitet je u tome što je okvir skuplji od slike. Nakon razgledavanja unutrašnjosti crkve i sata povijesti upućujemo se u razgledavanje muzeja, kojih je na otočiću četiri: arheološki, sakralni, etnografski i prirodoslovni. U arheološkom muzeju nalaze se arheološki predmeti uglavnom iz rimskog vremena, kao i nadgrobni spomenici iz I. stoljeća na otoku Krku. Drugi je sakralni, koji je smješten u kapelici sv. Bernarda, opremljen sakralnom umjetnošću: sakralno ruho i posuđe, radovi venecijanskih majstora. Vrijednim predmetima iskazujemo ljubav i štovanje prema Bogu. Tu je i drveno raspelo, koje je proplakalo 1723. g., a koje je nošeno u procesijama za velikih suša, da Bog dade kišu. Svaki put nakon procesije pala bi kiša. Treći muzej je etnografski iz 19. i 20. stoljeća s narodnim  nošnjama, glazbenim instrumentima, drvenim kućanskim posuđem, pokrivalima za glavu. Posjeduje i vrijednu numizmatičku zbirku. Četvrti i posljednji je prirodoslovni u kojem se nalaze predmeti iz košljunske gimnazije (prva hrvatska gimnazija Istre i Kvarnera). U prirodoslovnoj zbirci predstavljena je didaktička zbirka minerala, koralja, spužvi i fosila. Zatim ptica, riba i biljaka otoka Krka. Prije nego „ napustim“ otočić moram spomenuti i nama svima poznatog franjevca Slugu Božjeg fra Ivana Perana, koji je u dva navrata djelovao na Košljunu, kao učitelj novaka i poznati je skladatelj  (Peranova misa).
Iz oaze mira polako krećemo prema gradu Krku i upoznavanju njegovih znamenitosti. Na autobusnoj postaji dočekuje nas naš vodič, umirovljevna profesorica gđa.  Bobinac. Naš prvi cilj je katedrala Uznesenja Marijina, do koje dolazimo kroz Mala ili Južna vrata. Sama katedrala dominira gradom zbog svoje veličine (dograđivana je tri puta), a podignuta  je na povišenom djelu grada Krka. Sagrađena je na rimskim termama. Uz katedralu ima više sakralnih objekata, a najpoznatija je dvojna crkva sv. Kvirina i sv. Margarete. Tijekom stoljeća uz bočne zidove sagrađene su brojne kapele s oltarima. Uz gornjogradska vrata nalazi se benediktinska  opatija sv. Mihaela arkanđela. To je prvi samostan u gradu Krku, uz koji je izgrađena  i istoimena romanička crkva, koja je nakon epidemije kolere posvećena Gospi od zdravlja. Ovo je moje saznanje, što se tiče sakralnih objekata. Ima ih još, ali su ovi najznačajniji.
Grad Krk je jedno d najstarijih urbanih naselja u Hrvatskoj. Osnivači su mu Iliri, a to pokazuju stare građevine kao što je lapidarij, koji datira iz antičkog doba, pa treće po veličini gradske zidine u Hrvatskoj (poslije Dubrovnika i Stona), koje potječu iz ilirskog doba. Frankopanski kaštel podigli su krčki knezovi Frankopani, kroz više stoljeća i više generacija.
Lijep je otok Krk. Kada malo bolje osluhnemo, svaki nam kutak govori o slavnoj povijesti i svim onim predanim ljudima, koji su slijedili nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista. Nije ove sakralne objekte sagradila nevjera nego čvrsta vjera u jedinog našeg Stvoritelja, istinsko i vrhovno dobro.
Sve što je lijepo kratko traje, pa i naše hodočašće. Rastajemo se od vodiča i grada Krka na Veloj placi i krećemo put autobusa i svojih domova, očekujući novo okupljanje i novo putovanje. Hvala župniku, vlč. Miškulinu na ovoj lijepoj organizaciji puta, a svim dragim ljudima na osmijehu, pjesmi, šali i molitvi.
Na blagdan sv. Josipa radnika, 1. svibnja 2018. g.
                                                                                                                                                                                                         
Marijana Jagodić



Slavlje Prve pričesti

ila_rendered
Prva pricest.jpg

Sakrament euharistije je "sakrament nad sakramentima", po njemu se sjedinjujemo s Kristom koji nas čin dionicima svoga Tijela i Krvi da s njim tvorimo samo jedno Tijelo. Imajući u vidu važnost i značenje sakramenta euharistije za život svakog kršćanina, svaka župna zajednica s osobitom brigom posvećuje se onima koji se prvi puta susreću s Kristom u euharistijskim prilikama. U našoj župi za taj poseban i osobito svečani čin pripremalo se osmero prvopričesnika: Klara Burić, Ela Dujmović Dubravčić, Jan Gomerčić, Vedran Jagodić, Alex Matasić, Dražen Matasić, Ivana Mudrovčić, Petra Orešković i Martina Rubčić. Priprema je trajala cijelu školsku godinu kroz aktivno sudjelovanje na svetim misama te na župnoj katehezi. Dan prije svete pričesti pristupili su sakramentu ispovijedi, a u tom važnom trenutku pratili su ih njihovi roditelji.
Prvi puta euharistijskom stolu prvopričesnici su pristupili na blagdan Duhova, 20. svibnja 2018. godine. Svoje radosno i svečano raspoloženje izrekli su svojim molitvama i recitacijama, a svečanosti je pridonio i naš župi zbor sa orguljašicom Marijanom Žalac.
Prvopričesnici i njihovi roditelji pripremili su sokove i kolače uz koje je nastavljeno druženje poslije svete Mise.
                                                                                                                                                                                                            
Silvija Vašarević

Krštenje trećeg  djeteta u obitelji Vašarević

ila_rendered
Krstenje vasarevic.jpg

Nakon dva krštenja u župi Prozor, nastavlja se i u župi Lešće.  U općoj lošoj demografskoj slici Hrvatske javlja se tračak nade. Roditelji Damir i Ružica Vašarević odlučili su se na rođenje trećeg djeteta. Već imaju dvojicu sinova Danijela i Antu i Bog ime je podario trećeg sina Marka. Ponosni roditelji donijeli su Marka na krštenje 16. rujna 2018.godine u župnu crkvu Gospe od svete Krunice. S radošću smo krstili Marka, pogotovo jer su roditelji praktični vjernici za razliku od mnogih drugih roditelja. Nakon krštenja slavlje se nastavilo u ugostiteljskom objektu „Rotor“ u Čoviću.
   Čestitamo roditeljima i našoj župnoj zajednici!

                                                                                                                                                                                                                                  
vlč. Ivica Miškulin

Lozarija u Ličkom Lešću

ila_rendered
Lozarija u LL.jpg

Župa Blažene Djevice Marije od Svete Krunice u Ličkome Lešću i ove je godine proslavila svoju župnu zaštitnicu. Uoči dana proslave upriličena je trodnevnica kao priprava za Lozariju na kojoj su sudjelovali i svećenici iz susjednih župa te svojim propovijedima podsjetili na važnost žrtve, odricanja, skromnosti i iskrenosti pri dolasku u hram Božji.
Prvoga dana trodnevnice, 4. listopada 2018. godine na dan Sv. Franje Asiškog, u kapelici sv. Franje u Vrilu služena je misa koju je predvodio vlč. Andrija Kekić, župnik u župi Sv. Ilije u Sincu. Okupljeni je narod svojom propovijedi nastojao potaknuti na više sudjelovanja na svetoj misi i na razmišljanje o važnosti življenja po uzoru na Isusa Krista i sv. Franju Asiškoga. Spomenuo je kako misu ne čini samo svećenik, nego zajedno svećenici i čitav narod pozivajući se na Drugi vatikanski koncil po kojemu svetu misu čine zajedništvo, Kristova žrtva i Njegovo prisustvo pod prilikom kruha i vina. Propovijed je zaključio pozivom naroda da slijede Sv. Franju koji se odrekao svega materijalnoga, jer to je put kojim se postaje sličniji Isusu.
Drugoga dana trodnevnice, 5. listopada, u župnoj crkvi svetu misu predvodio je vlč. Stipe Zeba, krasnarski župnik. Prije svete mise molilo se Sv. Krunicu, a bila je i prilika za svetu ispovijed. Vlč. Zeba imao je prigodnu propovijed za pripravu proslave župne zaštitnice. Govorio je o Božjoj riječi kao o svojevrsnom vodiču koji nam govori što je to što je potrebno za naše spasenje. Kad se spomene riječ spasenje misli se na život u Raju, a vlč. Zeba nam govori kako je važno stvoriti Raj na zemlji svojim djelovanjem, jer Bog kaže „kako na nebu, tako i na zemlji“. Da bismo stekli spasenje i radostan život na zemlji, važno je živjeti skromno, odricati se, poniziti se pred Bogom. Reći ne okrutnosti i uzdizanju iznad drugih, pa i iznad samoga Boga, jer čovjekovo iskustvo je vrlo maleno u odnosu na Boga koji je stvarao svijet i vidio što živ čovjek nije vidio. Rekao je kako trebamo dolaziti na svetu misu nedjeljom i  blagdanima, a ne samo prigodno. No, to ne znači da se dolazi samo kako bismo bili viđeni, nego trebamo dolaziti čista i iskrena srca kako bismo bili bliže Bogu. Propovijed je zaključio riječima kojima je ukazao na važnost sudjelovanja kako na svetoj misi tako i u pripravi za župnu proslavu u Lešću kako bi i nama, ali i čitavoj Lici bilo bolje i ljepše. „Nemojmo dopustiti da On prolazi mimo nas, dođite, sudjelujte, priđimo stolu Gospodnjemu!“
Trećega dana, 6. listopada, vlč. Kekić predvodio je svetu misu na kojoj je govorio kako se djecu od malena treba učiti na dolaske na svetu misu, bilo s roditeljima, bilo da dolaze svakodnevno na svetu misu sa školom koju pohađaju. Time bi se možda doprinijelo i duhovnim zvanjima, potaknulo bi se djecu za eventualni odlazak u svećenička, odnosno redovnička zvanja.
U nedjelju, 7. listopada, na dan Blažene Djevice Marije od Sv. Krunice, svetu misu predvodio je mons. dr. Mile Bogović, biskup u miru, u suslavlju s vlč. Milom Rajkovićem, vlč. Jurom Ladišićem, don Anđelkom Kaćunkom te vlč. Ivicom Miškulinom, lešćarskim župnikom. Propovijed je bila posvećena molitvi Svete Krunice koja je nastala u 16. stoljeću. Naime, mons. dr. Bogović počeo je s pričom iz davnina o proslavljanju postignuća velikih ljudi u povijesti lovorovim vijencem koji se stavljao na glavu kao kruna. Za nas je, kaže, najveće postignuće naša vjera i naše najljepše molitve. Te naše najljepše molitve jesu Anđeoski pozdrav, Očenaš, Zdravomarija, Slava Ocu i Vjerovanje. To su molitve od kojih je sastavljena i naša molitva Sv. Krunice. Onaj koji ju moli, pobjednik je. Dobio je svoju krunu, svoj vijenac. Krunica kao molitva i kao predmet bila je oko vrata i na usnama naših vojnika kad je bilo najteže. Zbog toga, kaže mons. dr. Bogović, važno je moliti Svetu Krunicu jer ona je ono najljepše u našoj vjeri, ona je najzdravija hrana koju treba „konzumirati“ i prenositi ju i na mlađe generacije koje odrastaju i koje tek trebaju doći. Svojim primjerom trebamo omogućiti da naša vjera opstane u našoj obitelji i našoj zajednici.

Ovoga dana, župna zajednica primila je po sakramentu krštenja još jednoga člana, Irinu Matasić iz Čovića, kćer Suzane i Tomislava Matasića.

ila_rendered
Krtstenje Matasic.jpg


Misno slavlje animirali su pjevači župnoga zbora zajedno s članovima KUU-e „Gacka“ iz Ličkog Lešća.

ila_rendered
nesto.jpg


Popodnevnu svetu misu, već tradicionalno, predvodio je vlč. Stipe Zeba na kojoj je bio i blagoslov male djece. Na svetoj misi govorilo se o važnosti institucije braka koju prvenstveno čine muškarac i žena. U današnjem vremenu, malo je odricanja i strpljenja i čovjek bi sve najradije rastavio, čime se suprotstavlja Božjem naumu: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“. Svi želimo sakramente, ali danas smo previše zatrovani poganštinom u obliku razvoda. U trenucima slabosti, trebali bismo gledati dječjim dušama koje su neiskvarene i koje gledaju srcem, a ne zakonima.
U braku je dvoje ljudi koji trebaju prihvatiti djecu i odgajati ih u vjeri. Bez djece, kaže vlč. Zeba, neće biti „ni Lešća, ni Like, ni Hrvatske“, zato treba prihvaćati djecu koja su dar od Boga.

                                                                                                                                                                                                                                                           
Valentina Donđivić
Radovi u župnom stanu

   Ove smo godine uredili u župnoj kući podove u kancelariji, spavaćoj sobi i dnevnom boravku.  U kancelariji smo postavili hrastovi parket, a u druge dvije prostorije parket od bambusa. Radove smo izveli u volonterskoj akciji župljana i jednog župnikova prijatelja tako da smo samo platili materijal.
   Zahvaljujemo svima koji su pomogli od glavnog izvođača do njegovih pomoćnika. Ne smijemo pri tom zaboraviti i logistiku koja se zdušno brinula da nam ne ponestane hrane i pića i dobrog raspoloženja prigodom radova. Svima veliko hvala!!!!

                                                                                                                                                                                                           
vlč. Ivica Miškulin, župnik



Koncert „O Isuse izranjeni…“ i misno slavlje u zagrebačkoj katedrali


Župni zbor župe Blažene Djevice Marije od Svete Krunice i članovi Kulturno-umjetničke udruge „Gacka“ Ličko Lešće sudjelovali su u programu koncerta „O Isuse izranjeni…“ koji je u 2018. godini izveden četiri puta. Koncert je prvi put izveden dana 10. ožujka 2018. godine u crkvi Presvetoga Trojstva u Otočcu, a za vrijeme trajanja seminara tradicijske glazbe i plesa dinarskog područja kojeg je organiziralo Gacko pučko otvoreno učilište Otočac. U organizaciji udruge Pasionska baština iz Zagreba koncert je izveden u okviru 27. Svečanosti pasionske baštine dana 24. ožujka 2018. godine u crkvi Sv. Petra apostola u Zagrebu, a dana 7. lipnja 2018. godine u Pučkom otvorenom učilištu „Dr. Ante Starčević“ u Gospiću povodom svečanog otvorenja XII. Međunarodnog znanstvenog simpozija „Muka kao nepresušno nadahnuće kulture“ – Pasionska baština Like koji se održavao od 7. do 10. lipnja 2018. godine u Gospiću. Za vrijeme održavanja 52. Međunarodne smotre folklora u Zagrebu koncert je izveden dana 22. srpnja 2018. godine u Crkvi sv. Katarine Aleksandrijske u Zagrebu.
Koncept ovog koncerta osmislio je etnomuzikolog, glazbeni pedagog i dirigent s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu dr. sc. Joško Ćaleta, a u okviru programa 27. svečanosti Pasionske baštine u organizaciji udruge Pasionska baština iz Zagreba.
U okviru 52. Međunarodne smotre folklora u Zagrebu, 18.-22. srpnja 2018., na misnom slavlju u Katedrali Uznesenja BDM na nebo koje je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, župni zbor župe BDM od Svete Krunice i članovi KUU-e „Gacka“ Ličko Lešće predvodili su liturgijsko pjevanje uz orguljsku pratnju časne sestre Cecilije Pleša, članice Družbe sestara Naše Gospe iz Zagreba.
Misno slavlje iz zagrebačke katedrale uživo je prenosila Hrvatska radio televizija dana 22. srpnja 2018. godine, a koncert održan dana 24. ožujka 2018. u crkvi Sv. Petra apostola u Zagrebu snimila je ekipa Hrvatskog radija. 
U nastavku donosimo program koncerta „O, Isuse izranjeni..“, repertoar pjesama na misnom slavlju u zagrebačkoj katedrali i tekst dr.sc. Joška Ćalete.

ila_rendered
KUU GACKA.jpg
                           
                                                                                                                                                                                                                                                         
Silvija Rubčić Kovačić


O Isuse, izranjeni… – pučka korizmena pjevana baština i pobožnosti Like i Gacke

sudjeluju:
KUD „Kraljica Katarina“, Donji Lapac
KUD „Dangubice“, Kuterevo
KUD „Perušić“, Perušić
KUU „Gacka“i župni zbor BDM od Svete Krunice, Ličko Lešće


odabir i animacija: Joško Ćaleta



KONCERTNI PROGRAM:


Slava, čast i hvala ti – Himan Kristu Kralju, pjesma za ophod na Cvijetnicu    Ličko Lešće

Stala majka pod raspelom (put križa)                                   Kuterevo
Što ste stali o misnici, što činite redovnici?  (Gospin plač, Knežević)       Donji Lapac
Prosti moj Bože  (korizma)                                        Perušić

Ponizno se teb' klanjamo                                        Donji Lapac
Oj Isuse daj da pjevam  (korizma)                             Kuterevo
O Marijo bolne duše likarijo                                        Donji Lapac

Izbavi me Gospodine od smrti vječne  (molitva iz obreda sprovoda)        Ličko Lešće
Jedinstvo – pučka molitva za pokoj umiruće duše                            Perušić i Kuterevo
Pogledaj, Gospodine (koral)                                     Ličko Lešće

Stala majka pod raspelom                                        Perušić
Puna tuge i žalosti – obred Velikog četvrtka (Kompolje)                     Ličko Lešće
Stala plačuć tužna mati (put križa)                              Kuterevo
Dijele među sobom haljine moje  (psalam 22:19)                Ličko Lešće
Muka Gospodina našega Isusa Krista (odlomak)                          Donji Lapac

Puče moj (prijekori, Veliki Petak)                              Ličko Lešće
Puče moj (prijekori, Veliki Petak)                                     Donji Lapac

O Isuse izranjeni                                           Perušić

Veliko je sad veselje…                                           Donji Lapac

Kraljice neba raduj se                                                          Kuterevo i svi sudionici



REPERTOAR PJESAMA ZA VRIJEME MISNOG SLAVLJA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI Sv. STJEPANA

22. srpnja 2018., u okviru 52. Međunarodne smotre folklora

Pjevanje predvodi: KUU „Gacka“i župni zbor BDM od Svete Krunice, Ličko Lešće
Orguljska pratnja: časna sestra Cecilija Pleša   

Ulazna pjesma: Oče naš dobri (1. i 2. kitica)
   Gospodine, smiluj se (Misa za pučko pjevanje, Ljubomir Kučan)
   Slava Bogu na visini(Misa za pučko pjevanje, Ljubomir Kučan) 
Otpjevni psalam: Gospodin je pastir moj (psalam 23)
                    Aleluja
Pjesma za prinos darova: Oče naš dobri (3. i 4. kitica)
   Svet (Misa za pučko pjevanje, Ljubomir Kučan) 
   Jaganjče Božji (Misa za pučko pjevanje, Ljubomir Kučan) 
Pričesna pjesma: Zdravo Tijelo Isusovo
Izlazna pjesma: Čuj nas, Majko
Završna: Zdravo Djevo,kraljice Hrvata

Program sastavile: č. s. Cecilija Pleša i Silvija Rubčić Kovačić






O Isuse, izranjeni… – pučka korizmena pjevana baština i pobožnosti Like i Gacke

   „O Isuse izranjeni…" naziv je koncerta kojim se je pokušalo predstaviti današnje stanje crkvenog pučkog pjevanja u Lici i Gackoj. U ovom slučaju, repertoar izvedbenih skupina fokusiran je na korizmenu pjevanu baštinu i pučke pobožnosti. Koncert je izveden nekoliko (4) puta na različitim lokacijama (Otočac, Zagreb, Gospić) u različitim izvedbenim situacijama (Seminar tradicijske glazbe i plesa dinarskog područja – Otočac 2018; 27. Svečanosti Pasionske baštine – Zagreb; Pasionska baština Like - “Muka kao nepresušno nadahnuće kulture“ Gospić; 52. Međunarodna smotra folklora – Zagreb).
Današnje stanje crkvene izvođačke prakse na području Like i Gacke nije nas do sada potaknulo da se pobliže pozabavimo predstavljanjem ove crkvene glazbene prakse. Nekoliko je razloga zašto smo se odlučili upravo za predstavljanje toga područja. Povijesno i sadašnje stanje u toj regiji izvrsni su primjeri (su) života migranata koji su svoj novi dom pronašli na tom području. Razlog tomu je ponajprije izuzetno „turbulentna“ povijesna događanja na ovim prostorima koja su i na crkvenom pjevanju ostavila svoj, rekao bih, neizbrisivi trag. Prostor koji je u srednjem vijeku, do turskih upada, prednjačio u promicanju kulture i pismenosti tada su dijelile Senjska (1169.), Otočka (1449.), Krbavska (1185.) ili Modruška biskupija (1493.). Ovo je prilika podsjetiti se na godinu 1248. kada je senjski biskup dobio osobno pravo na staroslavensku službu Božju a time i snažnu potporu u svojoj glagoljaškoj praksi. To područje postaje najjače uporište glagoljice uopće, pa je shvatljivo da je upravo u Senju nastala (1494.) prva sigurno poznata glagoljaška tiskara na hrvatskom tlu (Bogović 2001:23). Područje je to na kojem u to vrijeme djeluju benediktinci, franjevci, dominikanci, pavlini i augustinci. Biskupije Senjska i Modruška ili Krbavska postojale su kao samostalne crkvene jedinice do 1969., kada je bulom pape Pavla VI osnovana Riječko-senjska nadbiskupija, koja je obuhvatila i cjelokupno područje biskupija Senjske i Modruške ili Krbavske (Bogović 2001:21).
   Nakon „turbulentnog“ srednjeg vijeka, svjetski ratovi i velike migracije novijeg doba ostavile su traga na sastav i brojnost stanovništva. Isti se trend nastavio i u razdoblju nakon II sv. rata. U ostalim hrvatskim područjima tog vremena vezu s tradicijom i pređašnjim crkvenim glazbenim praksama održavale su žene/pjevačice dok je taj slučaj u Lici ipak bio manjeg intenziteta. Duhovna obnova, događa se tek nakon Domovinskog rata a glazbena obnova nastavlja slijediti tradicije standardnog crkvenog repertoara iz dostupnih pjesmarica. O tome najbolje svjedoči priloženi tekst: O pjevanju i sviranju u župi Ličko Lešće… Ličko Lešće je jedna od četiri skupine koje sudjeluju na ovom koncertu.    
   Nasuprot njihovu predstavljanju redovite pjevačke aktivnosti u župi pokušali smo predstaviti i drugačije glazbene tradicije vezane uz korizmeno razdoblje. Inicijalno terensko istraživanje u Donjem Lapcu, Perušiću i Kuterevu obavili su dr. sc. Joško Ćaleta (IEF, Zagreb) zajedno sa studentima KBFa u Zagrebu (Ivan Buljan, Mihael Mojzeš) i Verom Dasović, djelatnicom GPOU Otočac. Naši suradnici bili su članovi lokalnih KUDova koji su u najvećem broju slučajeva aktivni nositelji tradicije u svojim sredinama. Posebnost je bio odabir skupine iz Donjeg Lapca koju predstavljaju Hrvati za vrijeme Domovinskog rata prisilno izmješteni s područja Centralne Bosne, s područja na kojem je stolovala posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača – Kotromanić u spomen na koju i danas žene Kraljeve Sutjeske nose crnu maramu. U svoj novi zavičaj izmješteni Sutješaci ponijeli su svoju nošnju, običaje i crkveno pjevanje koje su stoljećima pod vodstvom svojih fratara iz samostana u Kraljevoj Sutjesci stvarali.   
Skupinama iz Kutereva i Perušića bio je problem pronaći “svoje” napjeve, jer većina pjevanja u njihovim crkvama ima standardizirani noviji repertoar iz dostupnih pjesmarica. U razgovorima s njima doznajemo da se stanovništvo Kutereva također tijekom 19. stoljeća doselilo na to područje s prostora susjednog Gorskog kotara! Činjenica da je starija tradicija generacijama odbacivana nije pomogla ostvarenju cilja, no mladi entuzijasti (Ivan Starčević, Matej Šporčić) su se prihvatili ovog izazova i u svojim sredinama animirali starije istaknute pjevačice koji pamte pjevanje u prošlim vremenima. Namjera izvođača, prikazati kako se i najstariji slojevi (glazbene) tradicije mogu na primjeren način rekonstruirati te postati ogledan primjer izvedbene glazbeno-scenske prakse, u ovom je slučaju u potpunosti uspjela.
                              
                                                                                                                                                                                                                                                               
Joško Ćaleta

O pjevanju i sviranju u župi Ličko Lešće od početka devedesetih godina prošlog (20.)stoljeća

Devedesete godine prošlog (20.) stoljeća obilježene su stradanjima i patnjama hrvatskog naroda, ali i zajedništvom i okupljanjem. Zbog ratnih zbivanja u Gackoj dolini učenici Srednje škole Otočac i osnovnih škola na području Grada Otočca i Općine Brinje morali su nastavu pohađati u Senju i Bribiru. Vlč. Ivan Friščić, tadašnji župnik Sinca i časna sestra Cecilija Sabljak, iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, okupljali su u to vrijeme djecu na vjeronauku, svetim misama i probama pjevanja u turističkom naselju „Zagora“ u Novom Vinodolskom gdje su djeca i učitelji bili smješteni. Č. s. Cecilija Sabljak dolazila je također početkom devedesetih godina, a prije Domovinskog rata, u župu Ličko Lešće pripremati djecu i mlade za proslavu sakramenata Prve pričesti i Krizme. Vlč. Ante Cvitković, tadašnji župnik Ličkog Lešća, okupljao je djecu i mlade na vjeronauku, a započeo je organizirati i redovite probe pjevanja s djecom na koje je u ulozi učitelja pjevanja dolazio vlč. Mile Rajković.
Od 1993. godine, a za svoga boravka u samostanu u Otočcu, redovite i temeljite probe pjevanja vodila je č. s. Velimira Marinović iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Na te probe je još kao dječak sa č. s. Velimirom rado dolazio i vlč. Josip Šimatović, sadašnji upravitelj svetišta na Udbini. Prije odlaska u sjemenište u Zadar, a i tijekom školovanja u Zadru te poslije na bogosloviji u Rijeci, vlč. Josip Šimatović održavao je za vrijeme ljetnih praznika probe pjevanja u Lešću. Č. s. Cecilija Pleša, iz Družbe Sestara Naše Gospe u Zagrebu i profesorica na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dolazila je 2004. i 2005. godine sa svojim suradnicima u Senj podučavati pjevanje i sviranje, pa su na poticaj tadašnjeg župnika, vlč. Ante Cvitkovića, satove pjevanja i sviranja pohađali i pjevači i potencijalni svirači iz Lešća. Č. s. Cecilija Pleša, rodom iz Ramljana, rado se odazivala na pozive tadašnjeg župnika vlč. Ante Cvitkovića i dolazila u Lešće za veće blagdane podučiti pjevače te sviranjem i pjevanjem animirati liturgijska slavlja u župi. Od listopada 2006. godine do lipnja 2007. godine, a u dogovoru s tadašnjim župnikom vlč. Antom Cvitkovićem, probe pjevanja u župi održavali su Lucija i Martin Völlinger, a pod njihovim vodstvom održana su i dva koncerta u župnoj crkvi. Supružnici Völlinger završili su petogodišnji studij crkvene glazbe u Njemačkoj, a potom i specijalizirali dirigiranje, orgulje i klavir. U školskoj godini 2006./2007. bračni par Völlinger je radio na poduci župnih zborova na području naše biskupije, a u suradnji s drugim profesorima crkvene glazbe i povjerenicima za liturgijsko pjevanje (vlč. Mile Čančar, vlč. Silvije Milin i Ivan Prpić) organizirali su i školu za orguljaše i voditelje crkvenih zborova u Gospiću koju su pohađali i pjevači i potencijalni svirači iz Ličkog Lešća.
Svih ovih spomenutih godina Lešće nije imalo stalnog svirača nego su za veće blagdane na misnim slavljima svirali naši učitelji pjevanja i orguljaši iz susjednih župa te orguljaši koji su dolazili na godišnji odmor u našu župu, a kojih se rado sjećamo: č. s. Cecilija Sabljak, č. s. Velimira Marinović, č. s. Cecilija Pleša, vlč. Josip Šimatović, Danijel Petrić, Karlo Kvaternik, Ana-Marija Jurković, č. s. Krešimira Vuleta i Kristijan Pajdaković. Na veće blagdane pridružili bi nam se i poznati tamburaši iz naše Gacke doline: Darko Kranjčević, Zvonimir Tonković, Marijan Kolak, Tomislav Bogdanić, Đani Findrik i članovi Kulturno umjetničke udruge „Gacka“ Ličko Lešće koji već niz godina sviraju i pjevaju u svojoj župnoj crkvi za veće blagdane, a posebno u božićnom vremenu.
Od 2014. godine misna slavlja u našoj župi sviranjem animira naša župljanka Marijana Žalac, a vrlo smo radosni kada joj se sviranjem na violini pridruži Ivan Kraljić koji rado iz Otočca dolazi kod bake i djeda u Ličko Lešće. Godine 2017. naš je župnik vlč. Ivica Miškulin nabavio i novi instrument - digitalni piano.
Od studenog 2016. godine do lipnja 2017. godine Marijana Žalac i neki od pjevača pohađali su Glazbenu školu za crkvene orguljaše i pjevače koja je pokrenuta na inicijativu biskupa Zdenka Križića kako bi se glazbenom izobrazbom poboljšala razina liturgijskog znanja u našoj biskupiji. Školu je organizirao biskupijski povjerenik za glazbu vlč. Josip Šimatović s voditeljicom škole dr. sc. s. Katarinom Koprek, iz Družbe Sestara Naše Gospe u Zagrebu, izvanrednom profesoricomna Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Nadamo se da ćemo se i dalje okupljati i nastaviti s radom animirajući misna slavlja u župi te da ćemo stečena znanja moći prenijeti na nove naraštaje i generacije koje će doći.

                             
Silvija Rubčić Kovačić



KULTURNO-UMJETNIČKOJ UDRUZI ,,GACKA“ IZ LIČKOG LEŠĆA JOŠ JEDNO VRIJEDNO PRIZNANJE

ila_rendered
KUU Gacka 1.jpg

U organizaciji Zajednice Talijana Vodnjana i Talijanske Unije od 18. do 19. kolovoza 2017. godine održan je sedamnaesti po redu Međunarodni festival folklora ,,Leron“. Festival okuplja folklorne grupe različitih nacionalnosti koje prezentiraju svoje narodne plesove, nošnje i običaje. Mnogobrojni sudionici kroz ples i pjesmu prezentiraju tradiciju različitih naroda. Tako se u ovom odabranom društvu između ostalih zemalja (Italija, Slovenija, Albanija, Austrija, BIH, Francuska, Grčka, Izrael, Portugal, Turska, Rumunjska, Makedonija i Mađarska) kao predstavnik Hrvatske našla i naša KUU ,,Gacka“ iz Ličkog Lešća.                   
   U sklopu festivala organiziraju se i okrugli stolovi u koje su uključeni etnološki i muzikološki eksperti koji ocjenjuju nastupe pojedinih sudionika. Dio dvodnevnog zbivanja je i sveta misa za sve sudionike u crkvi Sv. Blaža u Vodnjanu.
   Kao i mnogo puta do sada KUU ,,Gacka“ Ličko Lešće bila je dostojanstveni predstavnik Ličkog Lešća, Gacke doline, Like te u ovom slučaju i Lijepe naše. Po mišljenju uvaženog stručnog žirija ovog festivala nagrađeni su za originalnost nošnje, specifičnu vrstu vokalnog izražavanja te ukupni dojam. Dakle, nakon UNESCO-e povelje za očuvanje nematerijalne kulturne baštine 2011. godine još jedno zasluženo priznanje za uloženi trud u očuvanju tradicije Gacke doline ide u ruke Lešćeranima.

                           
Ružica Banić

,,90 GODIN ORGANIZIRANOG PIVANJA I SVIRANJA U LIČKOM LEŠĆU“

ila_rendered
Pred crkvon.jpg

KUU ,,Gacka“  obilježila je 27. lipnja 2018.godine  90 godina od početka kulturno-umjetničkog amaterizma u Ličkom Lešću. Proslava je započela svečanom misom u crkvi ,,Blažene Djevice Marije od Svete Krunice“, mimohodom sudionika kroz mjesto te na kraju koncertom kod osnovne škole ,,Zrinskih i Frankopana“ PŠ Ličko Lešće.  Ovom pažnje i hvale vrijednom proslavom prisjećamo se davne 1928.godine kada je poduzetnička obitelj Bogdanić na inicijativu svog sina, a pod okriljem Seljačke sloge osnovala tamburaško-folklorno društvo  pod nazivom ,,Javor“. Bogdanići kupuju sve instrumente i opremu za rad, jer se radilo o najvećim poduzetnicima u Ličkom Lešću u tom vremenu. Nakon kratkog vremena nastaje vrlo dobar tamburaški i pjevački sastav čija imena kao naših sugrađana moramo spomenuti. To su: Frane Marić - Đukan, Mate Vašarević - Šajan, Mate Vašarević - Mrka zvani Golubica kao vrstan pjevač, Ivan Marić - Starešina, Tomo Orešković -Tomac, Dragan Ostović Babić, Stjepan Ostović Babić, Marko Babić - Markus, Franjo Kovačić - Dancig, Nikola Dujmović -Knez, Joso Ladišić - Šnjapar te Stjepan Orešković - Stipurina. Godine 1936. Seljačka sloga izgrađuje dom u Vrilu čime se stvaraju još bolji uvjeti za rad. Kulturni život u Lešću odvija se aktivno sve do početka II. svjetskog rata kada  zbog nastalih okolnosti prestaju svi oblici kulturnog života u mjestu. Po završetku rata učitelji Mandica i Milan Sabljak svojim trudom pokreću ponovno kulturni život u selu u prostoru stare škole pored crkve. Već 1947. godine bilježe prvi nastup na Smotri folklora u Zagrebu pod vodstvom Stjepana Kolaka - Kekljina sa pjesmama ,,Oj bujado zelena livado“ i ,,Čuvam ovce i sjedim u hladu“ koje izvodi Dane Kovačić -Trapan. Zaplesali su i Ličko kolo, a tamburaši su zasvirali ,,Junaka iz Like“. Odlaskom učitelja ponovno dolazi do prekida organiziranog kulturnog djelovanja sve do 1980. godine kada se osniva KUD ,,Ružica Brkljačić“ koji mijenja svoje ime 1994. godine u današnju Kulturno-umjetničku udrugu ,,Gacka“ Ličko Lešće čiji članovi i u ovo novije vrijeme s ponosom nastavljaju tradiciju svojih predaka kao čuvari običaja i kulturne baštine Ličkog Lešća te su s pravom svrstani među najbolja društva u Lijepoj našoj.
                                     
Ružica Banić






 Str: 123 ... 10

Back to top