« : Ožujka 27, 2012, 21:01:57 »

Izašla zbirka pjesama "Lika u Srcu" Vere Biondić
Već nekoliko godina naÅ¡ Älan, Vera Biondić piÅ¡e pjesme. Tematika im je razna od zaviÄajnih, pejzažnih, posvećenih, ljubavnih, sve zavisi od trenutka, vremena, okoline i dogaÄ‘anja. Ovih dana svjetlo dana ugledala je njena prva zbirka pjesma "Lika u srcu". Malo opÅ¡irnije proÄitajte u predgovoru Dijane Klarić, prof. hrv. jezika i knjiž. i dipl. knjižniÄar koja je ujedno i lektorirala zbirku.
Promocija Zbirke održat će se 24.05.2012. godine u Gradskoj knjižnici Virovitica.PREDGOVOR: Zbirka pjesmama "Lika u srcu" tematski je podijeljena na zaviÄajne, pejzažne, ljubavne i pjesme s posvetom.
U zaviÄajnim pjesmama, ali i u cijeloj zbirci, srediÅ¡nja je tema Lika, pri Äemu se tematizira izgled i ponaÅ¡anje LiÄana, ali i obiÄaji koji su se do danaÅ¡njih dana zadržali u Lici.
Od poÄetka, pa sve do druge polovice 20. st. jedan dio LiÄana, radi neimaÅ¡tine, odlazi u bogatije dijelove Hrvatske. Jedna takva regija svakako je bila i Slavonija, nekadaÅ¡nja plodonosna i obećana zemlja. I sama je autorica porijeklom slavonska LiÄanka, Äiji su se preci odselili iz Like kako bi u Slavoniji pronaÅ¡li bolji život, pa u pjesmama tematizira i vezu Like i Slavonije, a takoÄ‘er opisuje i put vlastite obitelji koju je život doveo u Slavoniju.
Posebno mjesto u zaviÄajnom dijelu zbirke zauzimaju Saborsko i Levinovac, dva autoriÄina doma, jedan dom je u Lici, dom iz kojega sežu korijeni, dom u kojem je roÄ‘en Verin djed, dom predaka, a drugi je dom onaj kojeg je Vera zatekla svojim prvim udisajem, dom kojeg Äine korijeni korijena jedne liÄkoslavonske obitelji.
S jednakom nježnošću, istovremeno i djetinjom i majÄinskom, kao i detaljnim, a opet jednostavnim i romantiÄnim opisima, Vera opisuje slavonsko ljeto i treÅ¡nju svog djetinjstva, ali i liÄku zimu i njen ponos Velebit; onomatopejom uljuljkava nas u ljetni popodnevni drijem, ali i u jesenju melankoliju, a s jednakom privrženošću i ponosom provodi nas kroz Saborsko i Levinovac, Krasno, Crni Kal, KruÅ¡Äicu, Gacku dolinu... Nije li i to dokaz kako je sve ono Å¡to je bitno - oÄima nevidljivo, te da ljubav nema granica i da je svemoćna?
Autorica evocira stara vremena u kojima su se njegovali stari obiÄaji i žali za tim vremenima jer danas, u 21. stoljeću, polako, ali sigurno zaboravljaju se tradicija i stari obiÄaji: prelo, spremanje zimnice, samica, dangubica, Äijalo, stara mlinica...
Sve odvukla tuđina je za boljim životom
A srce nam ostalo je tu za našim plotom!
Pjesnici slavonske provenijencije odlikuju se slikovitošću i minimalizmom u stihovima. Kroz nekoliko stihova, kratkih poteza kistom, autorica s jednakom ljupkošću opisuje i slavonske i liÄke prirodne ljepote, ali i svakodnevne prirodne pojave:
Kaplja kiše
Na prozorsko staklo
Kaplja kiše pala,
Prozirna je, blista,
Mokra je i mala.
Ljubi staklo nježno,
Klizi polagano,
Zagleda u sobu
Sve u njoj je strano.
I sve brže klizi
Što je kraju bliže,
A na njeno mjesto
Druga kaplja stiže.Treći dio zbirke Äine stihovi s posvetom kroz koje autoricu intimnije upoznajemo kao majku, suprugu, dijete, unuku, sestru i prijateljicu, a posljednji dio zbirke Äine ljubavni stihovi. Stihovi s posvetom portretiraju lirske subjekte, te iÅ¡Äitavajući epitete gotovo možemo nacrtati subjekt o kojemu pjesnikinja piÅ¡e:
Moj tataPomalo svijen, tih i blijed,
Ispijen nabran, ćelav i sijed.
Tužnog pogleda, oÄiju sjetnih
Nekada toplih, veselih sretnih.
Bezvoljne priÄe, tužnoga glasa
U prošlosti živi i traži spasa.
Sa Å¡tapom u ruci hodi polako,
Gledam i znam da nije mu lako.
I stalno priÄa život svoj,
Takav je, sjetan, tata moj.LiÄani su poznati kao jednostavni, vrijedni, poÅ¡teni, ponositi, krÅ¡ni, pravedni, hrabri i vjerni ljudi. U tom krÅ¡u, materijalnom minimalizmu, ali duhovnom carstvu, raÄ‘ali su se, i raÄ‘aju se, ljudi koji ljepotu pronalaze u jednostavnim stvarima. Bog je na jednom mjestu spojio dvije stvari koje se ne mijenjaju: ljepotu prirode i ljepotu Äovjeka. Svaki je LiÄanin povezan s prirodnim ljepotama, povezan je sa zemljom, teÅ¡kim radom, povezan je s vjerom i Bogom.
Bogobojazno LiÄanin pazi na darove Å¡to mu ih Bog dariva. TeÅ¡kim radom, u tiÅ¡ini, uzima oruÄ‘e i obraÄ‘uje teÅ¡ku zemlju, hrani mrÅ¡ave ovÄice, skuplja Å¡ljive za rakiju koja će ga grijati u hladnim liÄkim zimama, Å¡tedi Å¡umu, cijeni svako drvo, pa makar se i smrzavao, on se ne rasipa prirodnim bogatstvima, nego razmiÅ¡lja o svojoj djeci, unucima, o svima onima koji dolaze nakon njega, o svima onima koji će hodati po toj istoj tvrdoj zemlji, o svima onima koji će Äuvati svoje ovÄice, skupljati Å¡ljive, o svima onima koji će ostati, a ne otići, ali i o svima onima koji su otiÅ¡li, ali će se vratiti jer - takvi su LiÄani. Mogu otići i na kraj svijeta, ali Liku nose u srcu i Lika ih zove, mami, doziva.
Lika ne može bez LiÄana,niti LiÄani bez Like.
Dijana Klarić, prof. hrv. jezika i knjiž. i dipl. knjižniÄar