« Odgovori #38 : Lipnja 27, 2011, 22:23:24 »
A o uređivačkoj politici časopisa sasvim jasno kaže:“U Croatia Pressu tražim da imamo što čvršću podlogu i dokumentaciju o činjenicama.Oni koji gledaju sa stajališta svojih romantičarskih želja smatraju ovakav stav defetističkim“.Iako skromnih početaka Croati Press ,je postigao takav ugled da se s njime nije mogao mjeriti bilo koji hrvatski emigrantski časopis ili novine ,s obzirom na profesionalni izgled,koncepciju i analitički pristup.Pošto je Mirth bio jedan vlasnik tih novina ,mogao je zadržati financijsku i izdavačku neovisnost.U Rimu je objavio deset brojeva na hrvatskom jeziku.
Kako je sudbina Mirtha nosila diljem svijeta ,1947.god. je otišao u Španjolsku.Nastavio je rad na Croatia Pressu davši mu novi podnaslov i obavljajući sažetke na španjolskome.Do 1952.god. izašlo je novih 85 brojeva ,a u to vrijeme za časopis počinje pisati Boban Radica i Ante Ciliga.1952.god.Mirth se selio u Sjedinjene Američke Države ,nastavlja raditi na časopisu ,dijelom mu mijenjajući koncepciju pa postaje bilten i novinski servis za časopise na hrvatskom jeziku .Velika promjena se dogodila i uvođenju dvojezičnosti,prvi dio na engleskome, a drugi na hrvatskome jeziku.Broj suradnika se povečavao pa su za Croatia Press pisali Jere Jereb,Mate Meštrović,Adam Eteroviić, i drugi,pa ovaj časopis postaje nezaobilazan izvor informacija o hrvatskoj dijaspori ,hrvatskoj kulturi i stanju u zemlji.Mirth je pomno pratio i izvještavao o političkim suđenjima i prognanima u Hrvatskoj tih godina,o ugnjetovanju i tlačenju katoličkog svečenstva,o progonu kardinala Alojzija Stepinca,o padu Aleksandra Rankovića,o slučaju Andrije Hebranga ,o sudbini i progonima hrvatskih proljećara ,naravno i o kulturnima i jezičnima pitanjima.U časopisu je bilo mjesta ,koji je 1971.god. izlazio samo na engleskome jeziku ,našao je put do važnih znanstvenh biblioteka diljem sjeverne Amerike,čak se nalazi na Harvardu i Kolumbiji te Alberta University u Kanadi,što je do bijesa dovodilo jugoslavenske vlastodršce jer se istina o Hrvatskoj polagano ali stalno širila svijetom.Prestao je izlaziti 1980.g.pošto je Mitrh više nije bio u mogućnosti uređivati dva časopisa,s Jerom Jerebom bio je od 1960.god. glavniim urednikom časopisa „Journal of Croatian Studies“časopisa Hrvatske Akademije u Americi.
Hrvatska Akademija u Americi (The Croatian Academuy of America) osnovana je 1953.god.s ciljem Unapređenja istraživanja i proučavanja hrvatske kulture ,kulture i povijesti u sjevernoj Americi.Iako Karlo Mirth nije njen osnivač ,uređenje akademije časopisa i njegov rad doveo je do njegova izbora za predsjednika Akademije 1958.god.Upravo te godine Mirth je uložio silan trud kako bi pokrenuo kulturno-znanstveni časopis „Journal of Croatian Sudies“,Iako je Akademija bila u nezavidnu financijskom položaju ,a ni broj njenih članova nije bio velik(17članova),pokrenut je 1960.god..Multidiscipliranost ovog časopisa ,tekstovi na engleskom jeziku, pridonijeli su interesu u SAD-u ,osobito stručnjacima koji su se bavili srednjom i istočnom Europom.Sukladno tome ,rastao je i broj suradnika u časopisu američke i svjetske sveučilišta poput Harvarda,Yalea,Columbije,biblioteke Stenforda i Barkleya,zatim u Kanadi zapadnoj Europi i Australiji,u istočnoj Europi poput Poljske,Čehoslovačke,i Mađarske.Također su časopis primale i biblioteke u Hrvatskoj,“Journal of Croatian Sudies“postao je kroz svojih 40 god. Tiskanja najveći hrvatski časopis u Americi,u čem Karlo Mirth ima najznačajniju ulogu.
Hrvatska Akademija u Americi je odmah podržala Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika 19.travnja 1967.god.u vrijeme Mirthova predsjedavanja.Na dužnosti predsjednika Mirth je biran deset puta ,sve do 1968..Po dužnosti mandata bio je drugi Akademijin predsjednik ,da bi 1993.god. bio proglašen doživotnim počasnim predsjednikom.Akademija je upravo u Mirthovo vrijeme ostvarila suradnju s Maticom Hrvatskom i tadašnjom JAZU,kada se povezuju intelektualci iseljene i domovinske Hrvatske ,Inicijativa je potekla od dr.Franje Tuđmana direktora Instituta za povijest radničkog pokreta,koji se u ljeto 1966.god. susreo u Americi s Mirthom ,Jerom Jerebom i Matom Meštrovićem.Tada je dogovorena opsežna suradnja ,ali je Tuđmanovim progonom ta akcija osujećena,da bi Akademija pronašla nove puteve suradnje s drugim hrvatskima intelektualcima.
Karlo Mirth u gotovo pola stoljeća prognaništva nikada nije zaboravio na svoj rodni Otočac,u kojem mu je ostala majka i otac, koje nikada više nije vidio.
„Uvijek očaran velebitskim stijenama i šumovitim brdima okružene doline moga rodnog Otočca,kojim je protjecala bistra ponornica Gacka da bi ,nakon što je ponovno uronila u zemlju ,izbijala iz podmorskih izvora u vruljama ,na morskoj površini u podvelebitskom kanalu Jdrana,i ja sam od rane mladosti ,zaljubljen u tu rijeku ,sudbinski slijedio njen tok.“Gotovo da nema poredbe koja bi bolje oslikala njegovu sudbinu i njegov život ,čije bogatstvo bi bilo dostatno popuniti nekoliko drugih života.Svoje dječačštvo proveo je u rodnome gradu završivši nižu gimnaziju u Senju višu,da bi u Zagrebu upisao i završio studij šumarstva .Još u vrijeme srednjoškolskoga školovanja privlačilo ga je novinarstvo pa zarana piše članke ,objavljujući ih u Ličkoj slozi“,“Hrvatskom Dnevniku“,i „Hrvatskom Narodu“,u „Ličkom Kalendaru“,objavljuje svoj tekst o Otočkoj biskupiji ,a odrana se bavi i fotografiranjem.Da nije Mirtha , povijest fotografije Otočca i okolice bila bi siromašna.Ostale su barem otisnute fotografije švičkih slapova „kerepljenje“ (transport trupaca )rijekom Gackom ,ostatak utvrde Fortica ,kupalište Gaj na sjevernome kraku Gacke u Otočcu ,da se ne nabraja dalje.
Karlo Mirth se tijekom svoga života permanentno obrazovao pored svoga temeljnoga obrazovanja za inžinjera šumarstva obrazovao se u Italiji na Rimskome sveučilištu u novinarstvu ,u Španjlskoj je studirao španjolski jezik i kulturu,dok je biblitekarstvo i informatiku magistrirao u New Yorku 1962..god. Poznavanje stranih jezika i stečeno znanje omogućilo mu je brojne kontakte u važnijim ličnostima ne samo hrvatskoga iseljeništva već i utjecajnih osoba širom svijeta ,naravno sve u cilju neprestanja zalaganja za domovinu i vlastiti narod..Mirth je, osobito u Americi ,imao brojne kontakte s najuglednijima hrvatskim intelektualcima u iseljeništvu, ,a korespodenciju je održavao i s nizom važnijih ljudi iz poitike i života. Prijateljevao je s kiparom Ivanom Meštrovićem ,pišući o njemu u dva navrata na engleskome i španjolskome jeziku ,dopisivao se i s dr.Vladkom Mačekom,družio se s vrhbosanskim nadbiskupom u dijaspori Bogdanom Radicom ,s Vinkom Nikolićem i nizom drugih uglednika širom svijeta ,o čemu je ostavio korespodenciju i zapise kao vrijednu ostavštinu .O političkome angažmanu Karla Mirtha treba govoriti s puno opreza. Ne bi se moglo kazati da je bio političar klasična tipa ,a emigrantska stereotipa koji je koketirao s ustavštvom.On jednostavno nije bio taj,njega nisu okupljale neefikasne grube metode jalove emigrantske političke borbe,on je pravilno ocijenio i procijenio da se hrvatskome narodu i domovini može pomoći na drugi način ,na onaj koji će biti učinkovit i prihvatljiv demokratskome svijetu.Taj svijet je trebalo najprije upoznati s Hrvatima i Hrvatskom dati sasvim drugu priču od one koju je jugoslavenska i srpska politika plasirala.
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Lički učitelji, pravnici, novinari, profesori, doktori.... (Posjeta: 45008 )
